Ne fali on meni toliko koliko sama sebi falim

Ne fali on meni toliko koliko sama sebi falim. Onakva kakva sam bila dok je on bio kraj mene.

Pomjeris svoje granice, pogazis svoj ponos … Sve za nekog …I onda se sebi nasmijes u lice jer ni to nije bilo dovoljno …I nikada nista nece da bude… Uvijek ce jos nesto malo da nedostaje ….Jer navika je losa kada pocinje da rusi u covjeku sve, a to se sada meni desava …Javila bih ti se ja, ovako ponekad samo …Da se uvjerimo kako smo oboje dobro …Ali ne smijem, vise bih nam bola nanijela nego sto bih nas umirila…Ovako sutimo oboje i nadamo se da je ono drugo dobro …

Tamo negdje … Daleko …Znam, prijatelji. Znam da ga trebam zaboraviti, ali jednostavno ne ide mi on iz glave. Poigrao se s mojim srcem, od toliko igračaka na svijetu, odabrao je baš tu suptilnu glupost, srce. Ne spominjite mi ga više, drugovi moji. Još uvijek drhtim na pomen njegovog imena, zastanem na ulici kad’ čujem smijeh poput njegovog, a u glavi premotavam vrpce naše ljubavne priče. Zabranjene ljubavne priče. :S A i na kraju krajeva život je jedan i sve što ti se događa, događa se sa razlogom, nikad neces imat priliku dvaput proživit isto, zato druže, odlučila sam nikad više neću da pogriješim i dopustim nekom da mi se tako podvuče tamo duboko na lijevoj strani!Završit ću našu priču s jednim” moglo je biti,ali nije. “I ko zna,kroz par godina kad sretnemo se,pričat ćemo o nama kroz šalu,možda,mada ni jednom ni drugom neće biti smiješno u dubini duše.

A onda,jednog jutra shvatit ćeš kao i ja,da oni što se bude na drugoj strani kreveta nisu MI.I više neće biti smiješno,već tužno. Nedostajat će mi ona tvoja druga strana mene,da upotpuni mozaik moje životne priče !.Pitam se nekad da li ću ti nedostajati baš ovakva kakva sam bila sa tobom. Da li ćeš se nekad probuditi i shvatiti da nema tvoje djevojčice . Otjerao si je od sebe zbog drugih. Hoće li ti nedostajati sati provedeni u mojoj blizini.. pozivi u gluho doba noći samo da ti kažem ”volim te” .

Kad kroz prozor ugledaš pahulje snijega hoćeš li se sjetiti prošlih zima koje si provodio sa mnom. Da li ti nekad u sitne sate kroz glavu prođu naši snovi,sva planiranja o kojima smo mjesecima pričali a za samo jedan trenutak uništili . Sjetiš li se nekad na onaj naš datum bar prvog poljupca… ili nečega drugog što nas je vezalo zauvijek. Eh dragi moj.. dao Bog da se nikad ničega i ne sjetiš jer ne želim da ikad osjetiš bol koju sve te uspomene stvore. I eto.. ako je bar jedan dan prošao da se nečega mog’ ne sjetiš,priznajem ti.. POBIJEDIO SI U OVOJ BORBI PROTIV LJUBAVI .

Valentina123

Pročitajte i druge tekstove objavljene na našem portalu (click na link ispod): 

  1. Znate li koliko sam puta umrla u ovom životu?
  2. Treba li on tebi? Treba li ti da plešeš oko vatre?
  3. Idi do vraga – rekla sam
  4. Ne znam, ne želim i ne mogu više !
  5. Mogla sam ti biti dobra žena

Ž K

   

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *