Daljina je jedna od najtežih stvari za onog koji voli nekoga

Daljina je jedna od najtežih stvari za onog koji voli nekoga čiju prisutnost osjeća u snovima i onda kada mu previše nedostaje. Ne znam zvuk njegovog smijeha, ne znam obrise njegove siluete, konture njegovih usana. Potpuno je nemoguće biti u njegovoj blizini, dodirnuti ga. Ali on je tu, u mom srcu. Njegov lik, onako savršeno naslikan ispred mojih očiju i svaki put ga činim savršenijim onda kada me inpresionira tom jednostavnom ljepotom. Kilometri, gube se, nestaju dok razmišljam o njemu. Zatvorim oči i imam ga na djelić sekunde. I to što postoji, meni je dosta.

Dovoljno mi je što znam da spavamo pod istim nebom, istim zvijezdama, što znam da se tako lijepo smije, negdje tamo. Svaki njegov osmijeh mi uljepša dan pa nekad onako sebično poželim da se nikome drugom ne smije osim meni. Da li postoji granica koja dijeli tugu od sreće i javu od snova? Znaš, dođe ono kada ti se tijelo razdire od potrebe za nekim, a sve što možeš je gledati u prazno i prevrtati se po krevetu, stezati jastuk. Svake noći se ponadam da i on, tamo negdje, misli na mene. Uvijek sam se pitala kako mu izgleda lice kada dobije moju poruku, kada pomisli na mene. Da li se nasmije, što pomisli, što osjeća?

Da li i on ima želju da prstima dotakne moje lice i da na njegovim rukama ostane trag tog dodira? Da li poželi me zagrliti i da me ne pušta, da li poželi da me nađe u nekom prolazniku? Ja poželim i da ga ne puštam. Neki kažu da je život prolazan kao i vrijeme koje ide sve brže. U pravu su, vrijeme je kao vlak koji prebrzo ide i nemoguće je ići ispred njega ili ga zaustaviti. A ljubav? Ljubav je stanica, mjesto na kome postaješ strpljiv, mjesto gdje naučiš čekati pravi vlak.

E tu sam ja, čekam ne bi li ga vidjela i osjetila da postojim. Ko sam ja? Ništa – bez njega sam ništa, uvijek ništa a nikad nešto. Niko me ne razumije, ne shvaćaju da tražim nešto što ne postoji na mjestima gdje nema ništa. On postoji samo tamo gdje je sve obasjano suncem, tamo gdje nema ovog bola, tuge i proklete samoće. E tamo ću ga čekati, tamo će doći u pravo vrijeme ako mu budem nedostajala. A do tada može mirno spavati, u snu ga ima ona koja ga voli najviše.

Valentina123

Pročitajte i druge tekstove objavljene na našem portalu (click na link ispod): 

  1. Znate li koliko sam puta umrla u ovom životu?
  2. Treba li on tebi? Treba li ti da plešeš oko vatre?
  3. Idi do vraga – rekla sam
  4. Ne znam, ne želim i ne mogu više !
  5. Mogla sam ti biti dobra žena

Ž K

   

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *